Početna O nama Pčelarstvo Galerija Linkovi

Novosti         

K O N T A K T I 

 

Radovi u pčelinjaku

 

Početna >>> Pčelarstvo>>> Radovi u pčelinjaku: u lipnju

 

Pčelinjak u lipnju

 

Lipanj je prvi ljetni mjesec. Srednje mjesečne temperature se kreću između 17 - 28° C, a na jugu zemlje penju se i preko 33° C. U Hrvatskoj tijekom lipnja mogu iznenaditi i jake oborine. Padaju kratkotrajne kiše i česti pljuskovi praćeni jakim grmljavinama. Osim toga, dani su dugački sa 230 do 295 sunčanih sati. Vrijeme u lipnju najviše utječe na sakupljanje nektara sa paše amorfe, kestena, lipe kao i ličkih livada bolje rečeno - lipice. Ako vrijeme bude toplo, vlažno i bez vjetra i ako jutra budu s puno rose, pčele će vrlo dobro iskoristiti ove paše. U lipnju kreću i jake peludne paše, amorfe, kestena i drugih biljaka, a u Lici počinju mediti livade tj. lipica ovisno o nadmorskoj visini. Jedna za drugom cvjetaju lipe, krupnolisne, sitnolisne i srebrna, s kojih pri visokoj vlažnosti zraka i bez vjetra pčele mogu sakupiti velike količine meda.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?

Zajednice su i dalje u jeku jakog razvoja i spremne iskorištavati nadolazeće paše. Ali je u lipnju još uvijek prisutan snažan instinkt za rojenjem, jer je veliki dio saća popunjen nektarom i peludi, tako da matica nema dovoljno mjesta za polaganje jaja. Veći dio legla u košnici je poklopljen, a ako paša još nije krenula, ili ako je vrijeme nepovoljno za izlijetanje pčela, one ljenčare i lako padaju u rojevno stanje. Također treba dobro pregledati zajednice poslije paše bagrema i utvrditi stanje zajednica poslije vrcanja bagremovog meda.

ŠTO PČELAR MORA RADITI U LIPNJU?

Pčelar treba prije nastupajuće paše pregledati pčelinje zajednice i poduzeti mjere za prekidanje rojevnog nagona ako se negdje pojavi. Zbog puno poklopljenog legla i izumiranja većeg broja starih i izrađenih pčela, pčelinje zajednice mogu i oslabiti za slijedeću pašu. Zato je u takvim slučajevima dobro da se u plodište stave 2 - 3 okvira, koji su izvrcani, a upravo u takve okvire matica dobro i brzo polaže jaja. Ako se i pored toga neka pčelinja zajednica i izroji, pčelar to mora pratiti kako bi mogao uloviti roj. Ovo je i pravo vrijeme za formiranje pomoćnih zajednica tj. nukleusa. Zahvaljujući tome što su pčelinje zajednice jako razvijene, imaju puno mladih pčela, a vrijeme je toplo i dotok nektara i peludi je dobar. Tako da je mjesec lipanj najpovoljniji za uzgoj kvalitetnih matica kao i za izmjenu starih.

KOJE SU TO ZNAČAJNE PAŠE U LIPNJU?

Poslije glavne paše bagrema, dolazi vrlo značajna i jaka peludna paša, a to je amorfa. Pčele su izmučene jakom nektarnom pašom bagrema, isto tako i manjkom peludi. No, na paši amorfe će se vrlo brzo oporaviti i matice će zanositi veliki broj jaja. Amorfa raste u obliku grmova u poplavnim područjima uz rijeku Savu, Lonjskom polju, Turopolju, a najznačajnija mjesta gdje je i najviše ima su: oko Novske, Jasenovca do Okučana i mnogim drugim poplavnim područjima. Šumari ovu vrlo korisnu biljku za pčelarstvo smatraju korovom. U nekim literaturama se opisuje amorfu kao nesigurnu pašu i da rijetko zamedi i to u 10 godina možda jedanput. Međutim, pčelarska praksa je ovu tvrdnju odavno osporila jer amorfa medi i daje izuzetno puno vrlo kvalitetne peludi. Pčelari koji pčelare stacionarno na području Posavine, Turopolja, Lonjskog polja, Novske i drugim mjestima amorfa im je glavna paša sa dnevnim unosima i preko 7 kg. Što je važno naglasiti? Da amorfa počinje cvjetati odmah poslije bagrema, a prije kestena. Med amorfe je proziran, crvenkast, specifičnog okusa, vrlo kvalitetan i kristalizira u vrlo sitne kristale, a i u kristaliziranom stanju ima crvenkastu boju.
 

Sredinom lipnja procvate i pitomi kesten u nekim mjestima Banovine i na samom početku lipnja. Kestenove šume su rasprostranjene na Petrovoj i Zrinskoj gori, Medvednici te u sjeverozapadnom gorju Hrvatske. Pitomi kesten cvjeta poslije listanja. Dužina cvatnje pojedinih stabala ovisi o geografskom položaju i nadmorskoj visini. Prvih nekoliko dana kesten ne medi, pčele unose samo pelud, a nakon 3-4 dana i nektar. Vrijeme u doba kestenove paše mora biti toplo, s punu vlage u zraku, tj. sparno, dnevni prinosi mogu biti i do 5 kg, a izvrcati se može u dobrim godinama od 20 - 30 kg po košnici. Kestenov med je svjetlo smeđe boje i oštrog mirisa. Okus kestenovog meda je gorak, opor što smanjuje okus slatkoće. U nekim literaturama se govori da kestenov med nije dobar za zimovanje, što se u praksi pokazalo neistinito.
 

Lipa je listopadno drvo visoko i do 30 metara sa gustom krošnjom, počinje cvjetati u prvoj polovini lipnja. Za vrijeme cvatnje lipe cvjeta i veći broj medonosnih biljaka, kao što su kupina, malina i dr., pa je na takvim mjestima teško dobiti čisti lipov med. Zahvaljujući većem broju vrsta na jednoj lokaciji, cvatnja traje oko 25 dana. Lipa ne medi tako često kao bagrem jer njen cvijet ima znatno veće prohtjeve da bi izlučivao nektar. U povoljnim uvjetima dnevni unos nektara po jednoj jakoj zajednici može biti od 5-6 kg, a ukupni prinos meda po zajednici može doseći i do 50 kg. Lipov med je svijetlo žute boje sa zelenkastim odsjajem, ugodnog i oštrog mirisa, sa sitnom zrnatom strukturom kristala koji se javljaju 50 - 60 dana poslije vrcanja. Lipovih šuma ima na više lokacija, a to su Bilogora, Moslavačka gora, a i na Banovini ima područja gdje ima lipe, kao i na području Medvednice gdje se je drastično smanjila zbog neplanske sječe. Nebrigom i nepoštivanjem zakonskih propisa, naročito u posljednjih 15 godina, posječen je veliki broj zdravih stabala, a obnovljeno vrlo malo ili gotovo ništa.

FORMIRANJE NOVIH PČELINJIH ZAJEDNICA

U suvremenom pčelarenju moramo izbjegavati, odnosno sprječavati, prirodno rojenje koliko je to moguće jer ono u većini slučajeva nanosi veliku štetu pčelaru i cijelom pčelinjaku. Da bi se povećao broj pčelinjih zajednica treba se koristiti metodom razrojavanja. Ono se treba obavljati po planu, s tim što treba uzeti u obzir snagu pčelinje zajednice i uvjete, a to treba napraviti u najpogodnijem vremenu ne ometajući pčele u sakupljanju nektara i peludi. Od više načina razrojavanja najbolji su oni koji vode do formiranja jakih samostalnih zajednica koje će bez ikakvih problema prezimiti. Osnovni princip razrojavanja sastoji se u tome da osnovnu zajednicu ne oslabimo i da se najveća briga posveti razvoju novoformirane pčelinje zajednice. Praksa je pokazala da je godišnji porast zajednica na pčelinjaku za 25-30 posto biološki normalno i ekonomski opravdano ako je uzeta u obzir pčelinja paša područja na kojem se nalazi pčelinjak. Nove pčelinje zajednice trebaju se formirati samo od najjačih, visokoproduktivnih i zdravih zajednica koje nisu sklone rojenju.

Kako planski formirati zajednicu? Za planirano povećanje pčelinjih zajednica neophodno je u košnici istovremeno osigurati 3 uvjeta: veliki broj pčela, puno legla i dosta hrane, a da se pri tome ne pojavi rojevni nagon, već da formiranje zajednica napravi pčelar kada on to planira. Zato sve aktivnosti pčelara, kada je u pitanju izlazak iz zime i rani proljetni razvoj zajednice, pa i tijekom cijele sezone, imaju cilj stvaranje uvjeta za razvoj što većeg obima legla u košnicama. Najbolje vrijeme za veliko povećanje pčelinjih zajednica je po završetku bagremove, ili neke druge glavne paše. Tada u košnicama ima puno pčela svih starosnih dobi, legla, hrane, što nam je i najvažnije za razrojavanje. Razrojavanje ćemo napraviti odmah po vrcanju meda. Za ovaj način razrojavanja moramo planirati i uzgoj matičnjaka, tako da podesimo vrijeme razrojavanja da bude najkasnije 13 -og dana starosti matičnjaka. Onaj tko nije vičan da sam uzgoji matičnjake, najbolje je da osigura sparene mlade matice od nekog registriranog uzgajivača. Jedan od najjednostavnijih načina je da pčelinju zajednicu podijelimo na dva dijela.

To se radi samo onda kada na pčelinjaku imamo poklopljene matičnjake, a još bolje ako imamo mlade sparene matice. Ako dodamo mlade matice takve nove zajednice neće niti malo zaostajati za drugima. Nije nikako preporučljivo od jedne jake zajednice napraviti 2 - 3 slabića za koje nismo sigurni da će se razviti, a još manje prezimiti. Neki pčelari uporno njeguju lošu pčelarsku praksu, ali savjet je njima i onima koji će jednog dana biti pčelari da kasno razrojavanje napuste jer samo jaki opstaju. Na kraju lipnja nikako ne smijemo zaboraviti kontrolirati varou. Moramo svakako napraviti dijagnostičko tretiranje kako bi vidjeli koliko se je varoa razvila. To se mora napraviti na 10 – 20 posto zajednica. Ne smijemo nikako zaspati kada je varoa u pitanju, jer samo malo opuštanje može nas puno koštati.


Autor Josip Križ

 

 

IZDVOJENO