Početna O nama Pčelarstvo Galerija Linkovi

Novosti         

K O N T A K T I 

 

Radovi u pčelinjaku

 

Početna >>> Pčelarstvo>>> Radovi u pčelinjaku: u svibnju

 

Pčelinjak u svibnju

 

U svibnju su normalne mjesečne temperature između 18 i 26 °C, a ponekad znaju porasti i do 30 °C, a u južnim krajevima apsolutne maksimalne temperature mogu biti i preko 31- 33 °C. Svibanj zna iznenaditi, pa može i ekstremno zahladiti dok na jugu zemlje puše jaka i hladna bura. No, to su samo ekstremni slučajevi. Vjetrovi su u pravilu umjereni ili slabi, ali zna iznenaditi i jaki južni vjetar - fen koji upropasti glavnu pašu. Sunčanih sati bude od 230 - 265, a na jugu i puno više. U svibnju kreće glavna paša i to bagrema, kao i još mnogo drugih biljaka koje nam manje znače u to vrijeme.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA ?

Matice intenzivno polažu maksimalan broj jaja, a zajednice su ili bolje reći trebale bi biti maksimalno razvijene. Matice polažu od 1500 - 1800, a one izuzetno dobre 2000, pa i više jaja dnevno. Jake pčelinje zajednice imaju od 10 - 13 okvira legla, kao i 3 - 4 nastavka puna sa pčelama. Takve zajednice su spremne iskoristiti nadolazeću glavnu pašu. I dalje forsiramo gradnju saća kao i okvire građevnjake jer sve je veća potreba za trutovima. Počinje djelovati instinkt rojenja, a zajednicama koje se nalaze u malim prostorima, kao npr. AŽ košnicama, rojenje je već u punom jeku.

ŠTO PČELARI MORAJU RADITI?

Pčelar mora stalno biti prisutan na pčelinjaku da bi na vrijeme mogao proširiti plodište dodavanjem satnih osnova. Isto tako mora redovito izrezivati građevnjake kada je trutovsko leglo poklopljeno, kako bi se pčelar i na biološki način borio protiv varoe, a ukoliko ne koristi okvir građevnjak ima i drugih poslova koje mora obaviti. Pčelar mora pravovremeno poduzimati mjere kako pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje pri čemu treba dodati nastavak da bi se zajednica mogla nesmetano razvijati ukoliko je plodište puno legla, peludi, meda i to prije početka glavne paše, zapravo, ovo su sve pripreme za iskorištavanje glavne paše. Ako su neke zajednice već pale u rojevno stanje, pčelar to mora pokušati prekinuti.

MJERE PROTIV ULASKA ZAJEDNICE U ROJEVNO STANJE

Prirodno rojenje zbog svojih velikih nedostataka ni u kojem slučaju se ne može uskladiti sa ciljevima suvremenog pčelarstva. Da pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje treba joj omogućiti da se razvija i da pčele rade u košnici i izvan nje tj. sve pčele treba zaposliti. Prije svega, treba držati mlade matice, jednogodišnje i nikako starije od dvije godine, koje intenzivno i pravilno polažu jaja i porijeklom su iz visoko produktivnih i po mogućnosti nerojivih zajednica. Već u rano proljeće treba pravovremeno proširiti pravilno izgrađenim mladim saćem sa radiličkim ćelijama, a kada bude dovoljan broj mladih pčela koje su sposobne za gradnju, treba dodavati satne osnove, a oni pčelari koji žele, mogu koristiti i okvir građevnjak kako bi zaposlili što veći broj mladih pčela. Na taj način matica neprekidno polaže jaja, a pčele su angažirane oko hranjenja legla i izgradnje saća, u prenošenju i preradi nektara.

Zapravo, cijela zajednica je u neprekidnom radnom raspoloženju. Polaganje jaja bude ograničeno samo onda ako u gnijezdu bude nepravilno izgrađeno saće ili ako je saće tamno, jer u proljeće matica ne polaže jaja u takve ćelije saća. Matica neće polagati jaja ni u saće ako ima plijesni ili bilo kakvih drugih nečistoća. Pčele koje su opterećene radom pri smanjenoj temperaturi u gnijezdu plodišta su primorane trošiti zalihe hrane u svom tijelu, a posljedica toga je da zajednica rano ne ulazi u rojevni nagon. U Hrvatskoj je prirodno rojenje najizraženije u područjima sa jakom i ranom peludnom pašom koja stimulira maticu na polaganje velikog broja jaja, a glavna paša bude daleko. Jako dobro sredstvo protiv rojevnog nagona je pravovremeno proširivanje košnice i što bolje zapošljavanje mladih pčela, bilo gradnjom ili hranjenjem legla.

KAKO PREKINUTI ROJEVNO STANJE PRIJE GLAVNE PAŠE?

Ako je pčelinja zajednica ušla u rojevno stanje 10 - 15 dana prije glavne paše, treba ga prekinuti. Prekidanje rojevnog stanja prije glavne paše možemo postići na način da zamijenimo mjesto košnice pčelinje zajednice u rojevnom stanju sa košnicom druge zajednice koja nije u rojevnom stanju. Ovo treba napraviti u poslijepodnevnim satima. Nakon promjene mjesta pčele letačice rojevne zajednice vratit će se u nerojevno stanje i aktivno će se uključiti u rad zajednice.

Pčele nerojevne zajednice djeluju svojom aktivnošću na neaktivne pčele rojevne zajednice, dolazi do progrizanja matičnjaka čime se rojevno stanje prekida. Praktično, ovaj način se može i lakše primijeniti - kada se u jednoj te istoj košnici nalazi pomoćna zajednica i to iznad zajednice koja je u rojevnom stanju, dovoljno je samo zamijeniti mjesta nastavaka u kojima se nalaze dvije zajednice i na ovaj način pčele će same prekinuti rojevno stanje. Na ovakav način rotiranja ipak je još potrebno proširiti zajednicu sa još jednim nastavkom koji je popunjen satnim osnovama.

PREGLED ZAJEDNICA PRIJE GLAVNE PAŠE

Prije početka glavne paše pčelar mora napraviti pregled košnica kako bi se uvjerio u snagu i zdravstveno stanje zajednica. Ovo je obavezno, jer poslije dodavanja medišta pčele više ne treba uznemiravati, a i sam pregled puno teže je obaviti. Pčelar će ovim pregledom utvrditi koliko su pčelinje zajednice spremne iskoristiti pašu, a poduzet će mjere protiv bilo kakvih neuspjeha ili propusta. Prije samog početka glavne paše zajednice moraju biti potpuno razvijene sa puno pčela kao i poklopljenog legla, a razumije se i sa dobrim radnim raspoloženjem zajednice. Radi se i pregled matica da bi se znalo koja će od njih biti zamijenjena.

Ako su neke zajednice povukle matičnjake, moraju se odmah poduzeti mjere za prekidanje rojevnog stanja. Treba napraviti temeljiti pregled nepoklopljenog i poklopljenog legla kako bi se utvrdilo njihovo zdravstveno stanje. Posebnu pažnju treba obratiti na američku gnjiloću, a naročito ako je bilo te bolesti u neposrednoj blizini. Ako smo na vrijeme obavili sve poslove, do rojenja u svibnju ne bi trebalo doći. Jedan od najcjenjenijih izvora pčelinje paše kod nas je bagrem koji počinje cvjetati od početka pa sve do kraja svibnja, što ovisi o nadmorskoj visini, vremenskim prilikama i lokaciji na kojoj se nalazi. Dobar pčelar u jednoj sezoni može iskoristiti i dvije paše na bagremu zbog čega je uputno da o bagremu ima više znanja.

Na određenoj lokaciji bagrem počinje cvjetati nakon 42 dana poslije cvatnje marelice ili 45 dana od prve pojave pupoljaka. Jedan cvijet luči nektar dva dana, jedan grozd cvjeta pet dana, jedno stablo oko osam dana, a bagremova šuma na jednoj lokaciji izlučuje nektar u prosjeku od 10 - 12 dana. Bagremov cvijet najbolje izlučuje nektar ako je noću minimalna temperatura 10 °C, a tijekom dana oko 25 °C sa vlažnošću zraka oko 65 - 75% bez vjetra i jakih oborina. Bagremov cvijet ne izlučuje nektar ako je na lokaciji gdje se nalazi, tijekom prvih pupoljaka, noćna ili jutarnja temperatura pala ispod 0 °C, a manje izlučuje ako je tijekom cvatnje pala ispod 5 °C. Najveće prinose imat ćemo ako prije cvatnje imamo pašu na vrbi ili uljanoj repici, a poslije te paše preselimo na mjesto gdje cvjeta bagrem.

Na dobroj bagremovoj paši jake zajednice bez rojevnog nagona redovno dnevno unose od 8 - 15 kg nektara, a na jednoj lokaciji može se u prosjeku ostvariti prinos po jednoj pčelinjoj zajednici oko 50 kg meda. Treba naglasiti da je kod nas učinjeno manje nego u susjednoj Mađarskoj na proširenju bagremovih šuma i uvođenju novih bagremovih šuma koje kasnije cvjetaju. Bagremov med je izuzetno svijetle boje sa zelenkastim odsjajem i dosta je tražen na domaćem i stranom tržištu.

 

 

IZDVOJENO