Početna O nama Pčelarstvo Galerija Linkovi

Novosti         

K O N T A K T I 

 

Radovi u pčelinjaku

 

Početna >>> Pčelarstvo>>> Bolesti pčela: vapnenasto leglo

 

Vapnenasto leglo

 

Vapnenasto leglo zarazna je bolest poklopljenog pčelinjeg legla uzrokovana s plijesni Ascosphaera apis. Jedna je od učestalijih bolesti pčelinjeg legla.Uglavnom se javlja u toplo doba godine, odnosno najćešće u svibnju i lipnju.

Uzročnik bolesti je Ascosphera apis, plijesan vrlo raširena u košnicama. Za izbijanje bolesti, osim uzročnika, potrebno je i određenim negativnim čimbenicima oslabljeno pčelinje leglo. Povećana vlaga u košnici i oko nje, jaka suša, prečesta primjena antibiotika i akaricida samo su neki od čimbenika koji uzrokuju slabljenje legla. Izbijanju bolesti pogoduje prisutnost neke druge bolesti (pčelinja paraliza, akaroza, prehlađeno leglo, europska i američka gnjiloća pčelinjeg legla), koja primarno iscrpi i oslabi zajednicu. Ovdje je velika uloga varoze, čiji uzročnik osim što oslabljuje zajednicu i izravno oštećuje ličinku i čini ju primljivijom za plijesni.

Plijesan stvara vrlo otporne spore koje u otvrdnulim ličinkama mogu opstati i do petnaest godina. U praznim košnicama, pčelarskom priboru i medu infektivne su do četiri, a u peludu do godine dana .

Glavni izvor zaraze uginule su pčelinje ličinke. Na njima se razvijaju rasplodna tijela spora koja dalje šire odrasle pčele i unutar ali i izvan košnice. Između košnica bolest se može širiti i zalijetanjem pčela. Vjetar pogoduje širenju bolesti kontaminirajući sporama nektar, pelud i vodu, koji također postaju izvori zaraze. Ako na vrijeme ne prepozna bolest, i sam pčelar može imati važnu ulogu u njezinu širenju tijekom manipulacije pčelama (koristeći zaraženi pčelarski pribor, prihranjujući zaraženim medom). Bolest se ne javlja kod odraslih pčela. Najćešće su zaražene ličinke u dobi od tri do četiri dana.

Prve kliničke znakove bolesti uočavamo od 6. do 14. dana po infekciji. Uzročnik ulazi preko probavnog trakta, a rjeđe i preko kože ličinke. U probavnom traktu spore proklijaju i razviju se hife plijesni koje izgledaju poput finih niti. Hife probijaju zid srednjeg crijeva, šire se tijelom i na kraju izbijaju na površinu ličinke. Ličinke ugibaju kad se ispruži, prije posljednjeg presvlačenja. Uginula ličinka prvo je bjeličaste boje i mekana, a postupno postaje svijetložuta i gnjecava. Naposlijetku se ona skvrči i sasuši. Poprima izgled sličan grudicama vapna, i to je upravo specifičan znak ove bolesti.

Pčele čiste saće i nastoje se osloboditi uginulih i sasušenih ličinaka, pa ih iznose izvan košnice te ih pčelar nalazi na letu ili na podu ispred košnice. Kada na površini ličinke plijesan počinje stvarati rasplodna tjelešca, ličinka poprimi sivkastu do tamnozelenkastu boju. Bolest se prvo javlja na trutovskom, a zatim se proširi i na radiličko leglo.

Osim navedenog, kod ove bolesti se javlja i nepravilan raspored zaleženog i poklopljenog saća, te zveckanje koje čujemo pri protresanju okvira, koje uzrokuje lupanje mrtvih ličinki o stijenke stranica.

Vapnenasto leglo vrlo će rijetko izazvati potpuno propadanje pčelinje zajednice, ali će ga oslabjeti. Zbog toga ona neće moći prikupiti dovoljne količine hrane za prezimljavanje (a niti viškove za pčelara), pa se time smanjuju njezine šanse za opstanak tijekom zimskog razdoblja.

Dijagnozu bolesti postavljamo na temelju opisanih znakova bolesti. Osim toga, za potvrdu dijagnoze u nadležni laboratorij možemo poslati uzorak uginulog legla veličine 10 x 10 cm. Ako šaljemo uzorak saća potrebno ga je dobro umotati u papir kako ne bismo širili spore uzročnika.

 

 

IZDVOJENO