Početna O nama Pčelarstvo Galerija Linkovi

Novosti         

K O N T A K T I 

 

Radovi u pčelinjaku

 

Početna >>> Pčelarstvo>>> Radovi u pčelinjaku: u veljači

 

Pčelinjak u veljači

 

Veljača je posljednji zimski mjesec mirovanja i pčela i pčelara. U košnici, često pod debelim snijegom, s pojavom prvog legla veličine dlana, uobičajno još krajem siječnja, otpočinje novi život.
U to doba, kada dani postaju dulji, mnogi od nas bude se iz zimskog drijemeža i počinju se pripremati za novu sezonu. Načitali smo se, upravo posjećujemo pčelarska predavanja, a u udrugama netko više, a netko manje, sudjeluje u društvenom životu. Medna afera je iza nas, ali ostaju problemi na tržištu meda, pitanje ulaska u sustav PDV-a, straše nas i s kornjašem, koji će nam po svemu sudeći, za razliku od varoe i mnogih drugih zala, doći sa Zapada. Uza sve poteškoće koje nas čekaju, motivirani osnovnim razlogom zbog kojega smo postali i ostali pčelari, prionućemo na posao još većim zanosom i entuzijazmom, puni nade da je pred nama još jedna medonosna godina.

Na osnovu dobro smišljenog plana, nastalog za pisaćim stolom i u omiljenoj fotelji u toploj sobi tijekom dugih zimskih večeri, ući ćemo, s više ili manje odlučnosti i poduzetnosti, u ostvarivanje naših novih ideja i starih snova, već prema mogućnostima, u nova ulaganja i proširenje pčelinjaka, modernizaciju, ili možda nabavku pokretnog pčelinjaka, bez kojih već odavno nema sreće u pčelarenju. Ostati na istom danas često znači, ustvari, ići unatrag, zar ne?

U studenom i prosincu vaga je ispod našeg kontrolnog pčelca opala za ukupno 2 kg. Tijekom siječnja vaga opadne za oko 2 kg, a u veljači za još kilogram više. Izgleda skromno za pčelca ispod kojeg je tijekom protekle sezone vaga porasla za solidnih 103 kg , iz kojeg je izvrcano upola manje meda (oko 53 kg), ali dvostruko više od prosjeka, koji je , za cijeli naš pčelinjak s 310 proizvodnih košnica većinom uključenih u uzgoj matica za tržište, iznosio osrednjih 28 kg.

Pčelinjak je potrebno obilaziti i u ovo doba godine, kada na njemu nema posla i kada sav spokojno spava u svom miru. Nažalost, pri tim obilascima često nas neugodno iznenade posljedice vremenskih nepogoda, napadi štetenika i neprijatelja pčela te posjeti nepozvanih gostiju.

Preseljavanje košnica na istom pčelinjaku najbolje je i s najmanje posljedica moguće obaviti upravo u ovom periodu godine kada pčele barem mjesec dana nisu izlijetale. Za taj posao treba izabrati neki topliji dan bez mraza. Tada se može promijeniti ili popraviti položaj pčelinjaka i košnica na njemu, koje bi trebale biti zaklonjene od vjetra i po mogućnosti okrenute prema jugoistoku.

Sada je pravo vrijeme za radove u pčelarskoj radionici, podrumu ili garaži, u kojima je sve već trebalo biti poslagano i sortirano u zimskom rasporedu. Uz prikladne uvjete, sastavljanje, čišćenje, bušenje i užičavanje okvira, bojanje, čišćenje i popravak nastavaka i ostalih elemenata svakako je veće zadovoljstvo nego se patiti punog želuca u kutu dnevne sobe uz obavezni TV. Onaj koji posjeduje znanje, vještinu, alat i neophodne strojeve, obuzet je u svojoj stolarskoj radionici izradom elemenata potrebnih za ostvarenje neke nove ideje koju je negdje pročitao, presnimio kod nekog naprednog pčelara ili jednostavno osmislio. Nikada kraja pčelarevoj inventivnosti i kreativnosti, ali i lutanjima te ponovnom otkrivanju tople vode.

Pravodobni pročisni izlet ima osobito značenje za opstanak i budući razvoj pčelaca. Za neuobičajno blagih i sunčanih zimskih dana poslije Božića te u prvoj dekadi siječnja, kada se tijekom podnevnih sati na pčelinjaku začulo veselo zujanje, pčelar je svojim prisustvom morao podijeliti radost sa svojim uspavanim miljenicama. Nažalost, to je ujedno bio pravi trenutak da se otkriju te evidentiraju štete i gubici.

Zimski gubici su učestala pojava na našim pčelinjacima te predstavljaju ozbiljnu štetu ako ih je preko 10% od broja uzimljenih zajednica. Radi sprječavanja grabeži, košnice s umrlim zajednicama se odmah zatvaraju ili odnose s pčelinjaka. Najčešćim uzrokom ovogodišnjih zimskih gubitaka trebali bi biti slabi pčelci i još slabiji rojevi te nedovoljna zimnica.

Prema stanju na letu i podnici na kojoj se tada još nalaze sve umrle pčele s otpalim mednim poklopcima i zrncima kristaliziranog meda, moguće je relativno točno očitati i procijeniti stanje pčelca, je li isti zdrav, ima li maticu i koliko ulica zaposjeda. Podnica je u to doba godine ogledalo stanja u zajednici, koje je zimovalo iznad nje.

Ovo je ujedno trenutak da se uzmu laboratorijski uzorci zimskih gubitaka radi utvrđivanja stupnja zaraženosti nozemozom. S podnice svake košnice treba pokupiti po 30 mrtvih pčela, staviti ih u koverte obilježene brojevima košnica te ih s uputnicom lokalnog veterinara poslati u nadležni dijagnostički veterinarski laboratorij. Na onovu nalaza ove pretrage, koja je, kao dio veterinarske Naredbe o obaveznom suzbijanju zaraznih bolesti kod domaćih životinja, u to doba godine za pčelara besplatna, bit će moguće, bez obzira na njen rezultat, dobiti odgovarajuću svjedodžbu o zdravstvenom stanju pčela neophodnu između ostalog i za legalno seljenje pčela.

Krajem veljače, kada nas zima polako, ali sigurno napušta, prvi puta otvaramo košnice radi dodavanja medno-šećerne pogače. Ako su pčele pravilno uzimljene s dovoljno kvalitetne zimnice, nije potrebno žuriti s dodavanjem pogača. Oni oprezni, odmah poslije pročisnog izleta, već u siječnju, postavljaju pogaču neposredno iznad klupka . Naime, nekih godina zna toliko zatopliti usred zime da procvjetaju ljeske, visibabe, jaglaci i ostali vijesnici proljeća. Peludna paša potiče maticu na pojačano leženje jaja, povećava se količina legla u košnici, što u slučaju jačeg zahladnjenja i povratka zime može biti kobno. Zima vraća zajednicu u klupko oko legla, koje često ostaje nedovoljno pokriveno. Ovakvo rano razvijeno leglo iscrpljuje zajednicu i dovodi do njenog ubrzanog slabljenja odnosno zaostajanja u proljetnom razvoju. U pojedinim slučajevima, osobito tijekom jačih zima u veljači, upravo ovo leglo, zbog kojega se klupko ne može pomjeriti na stranu, bit će uzrokom uginuća od gladi cijele jake zajednice ili njenog većeg dijela, pored nedostupnih zaliha meda na drugoj strani košnice. Tada ova pogača dođe kao spas.

Kudikamo je bolje kada prva peludna paša otpočne krajem veljače ili početkom ožujka. Takvu kasniju cvatnju, pri povoljnijim vremenskim uvjetima, pčele mogu bolje iskoristiti. Stara poslovica kaže da je uspješna cvatnja lijeske vrlo često nagovještaj kasnih mrazeva, koji će uništiti pupoljke bagremovih cvatova, prvenstveno u našim nizinskim krajevima.

Za pčelinju zajednicu je najpovoljnije da matica u jesen što ranije prestane s nesenjem, a krajem zime da sa istim otpočne što kasnije.

Utopljavanje košnica u ovo doba dobiva najviše na značaju, jer pčelinje zajednice iz dana u dan troše sve više meda na zagrijavanje legla. Košnice u paviljonima i pokretnim pčelinjacima se u pravilu ne utopljavaju. Oko načina utopljavanja postoje vrlo oprečna mišljenja kako u literaturi tako i u praksi. Tijekom posljednjih 15 godina odustali smo od bilo kakvog utopljavanja naših pčelaca, koje uzimljavamo u dva LR nastavka često i s rojem iznad osnovne zajednice.

Odizanjem košnice odostraga moguće je procijeniti zalihu meda u košnici te one lakše košnice obilježiti i kasnije pregledati. Krajem veljače u košnicama bi trebalo biti još oko 10 kg meda.

Autor Branka Kovačić

 

 

IZDVOJENO